"Lakiranje je veoma kompliciran i neizvjestan posao, radilo se o motociklu, skuteru ili automobilu." – tako je razmisljala ekipa iz Svijeta Skutera dok nas jedan nemili događaj nije natjerao da se uhvatimo upravo tog posla. Naime, naš kolega je doživio prometnu nezgodu, srećom lakšu, te je oštetio svoj skuter Apriliu SR ? izgrebavši plastike na boku, te razbivši jednu ručku, retrovizor i žmigavac.

Budući da je originalni lak "metallic sa dodanim pigmentom i preljevom", bilo bi gotovo nemoguće pogoditi originalne nijanse pa je odluka pala da se cijeli skuter lakira u srebrnosivu metallic boju.

Prvi i najvažniji korak jest priprema. Trebalo je skinuti sve plastike, ?pošmirglati? ih brusnim papirom, pokitati, te naravno – lakirati. Budući da je skuter imao originalni lak te je plastika tvornicki pripremljena za lakiranje, dovoljno je bilo samo ?matirati? sjaj plastike. To smo ucinili brusnim papirom gradacije 600, 800 i 1200 (tim redoslijedom) bruseći ?na mokro?, dakle potapajuci papir u vodu. Obavezno brusiti dugim ravnim potezima naprijed-natrag, a nikako kružnim ili unakrsnim jer bi se sve to na kraju moglo vidjeti kroz lak. Ukoliko se pak radi o lakiranju sirove plastike, znači dijelova na kojima nikada nije bio lak, potrebna je posebna priprema plastic primerom itd. No to je neka druga priča.

Drugi korak bio je kitanje. Idealno bi bilo popuniti veće neravnine klasičnim kitom, kako smo i učinili, te sutradan ponovo sašmirglali na mokro sa finim brus-papirom. Nakon toga smo presli špric kitom samo na mjestima gdje je običan kit i to zato da se popune sitne pukotine i rupice. Naravno opet sve prešmirglali sa 1200.

Treci i najosjetljiviji korak je lakiranje. To se može napraviti ili lakom u sprej-dozi ili kompresorom. Mi smo imali kompresor pa smo zaključili kako je vrijeme da ga konačno i upotrijebimo. Za lakiranje kompletnog skutera upotrijebili smo oko 1l boje te 0.5l razrjedjivača (trebalo je to sve i oprati nakon posla). Kod lakiranja je najbitnije da se radi u zatvorenoj i dobro ventiliranoj prostoriji bez prašine, jer se na svježu boju svašta prima. Bitno je da se radi brzim i sigurnim potezima pištoljem te nije važno ukoliko se ne prekrije cjelokupna površina otprva. Dapače, tako se neće dogoditi da se boja curi. Mi smo špricali dva sloja jer je bilo dovoljno te smo na kraju posebno nanijeli proziran lak koji čuva boju. Taj lak se može mješati i kao komponenta u boju ali smo čuli da je ovako bolje. Između slojeva treba napraviti pauzu barem 15-20min kako bi se sloj posušio.

Na kraju, ostao nam je najlakši, no ne i bez frustracija, zadatak ? vratiti plastike na skuter i diviti se rezultatu. Da, ostalo nam je samo 10ak vijaka što se smatra vrlo dobrim rezultatom.

Tekst:
Alexander Strbac- Alex
Dubravko Peričić – Dux