Nakon deset dana i preko tri tisuće prevaljenih kilometara, Leonara, Tomislav i Davor vratili su se nazad na mjesto polaska, u Zagreb. Skuteri iako više namijenjeni za gradsku vožnju odlično su podnijeli veliki broj kilometara a tri pustolova ove priče pamte samo dobre i zanimljive trenutke.
8. dan – 16.06.2006.
Budimo se ujutro i slažemo šatore. Prije odlaska na kavu u centar Siska, Leonara odlazi na rijeku na jutarnje kupanje i pranje kose. Rijeka baš i ne izgleda čisto ali je barem još uvijek čišća od nas. Kad su vidjeli rijeku, Tomislav i Davor se nisu dali nagovorit na kupanje. Poslije doručka i kave s Bubijem, prijateljem iz ronilačkog kluba Sisak, krećemo dalje. Cilj su nam Vinkovci ali nismo sigurni da ćemo doći o tamo. Vozimo se kroz mala mjesta po makadamskoj cesti koju skuteri izuzetno dobro podnose. Idemo Požegu preko Đakova gdje obilno ručamo i večeramo, a kasnije ipak dalje za Vinkovce.
U Vukovaru na benzinskoj pumpi susrećemo 10-tak mladića, Vukovaraca, na skuterima koji nas prepoznaju sa stranica www.svijetskutera.com i odlučuju nas pratit dio puta do Iloka. Ekipa je super, mladi, brzi i prepuni želje za akcijom . Oduševila nas je njihova vožnja i strast prema skuterima.
Posjećujemo roditelje od Leonarine prijateljice Dragane koji žive u Šarengradu. Nikada u životu nismo bili negdje ljubaznije i toplije dočekani. Stigli smo na riblju juhu, domaće kobasice, pohanu ribu, sir, rakiju od kruške, zimsku berbu vina starog 3 godine (koje se otvara samo u posebnim prilikama), topli tuš i udobne krevete. Sve to uz ugodno ćaskanje do kasnih noćnih sati s našim domaćinima. Nakon čavrljanja krećemo na duuuugo očekivano tuširanje i idemo na ćorku jer nas sutra čeka još jedno dugo i mukotrpno putovanje prema najsjevernijoj točci Lijepe naše.
9. dan -17.06.2006.
Budimo se u udobnim krevetima, osvježeni, obrijani (samo muški dio ekipe ) i već nas čeka doručak, osjećaj od kojih smo se odvikli zadnjih dana. Krećemo u centar Iloka pa do same granice sa Srbijom prema Šidu i Bačkoj Palanki. Na granici Tomislavu službenici prigovaraju da ne smije snimati, a baš mu je slučajno ostala uključena kamera na kacigi. Vraćamo se do obitelji Ivanković gdje nas čeka ručak, pljeskavice od divljači. Bile su odlične. Nakon ručka opraštamo se i zahvaljujemo na gostoprimstvu, te krećemo prema najsjevernijem dijelu Hrvatske.
Putem stanemo u Osijeku kako bi razgledali katedralu u centru grada. Plan nam je bio posjetiti Kopački rit ali nas i mještani od toga odgovaraju zbog najezde komaraca, ionako smo kratki s vremenom. Iz Osijeka se vozimo Podravskom magistralom i prolazimo Našice, Slatinu, Viroviticu, Pitomaču, Đurđevac i mada smo taj dan planirali doći do Varaždina, zbog mrkle noći i razuzdanih vozača subotom navečer, odlučujemo se prenoćiti u Koprivnici. Večeramo preostale pljeskavice od divljači koje nam je gđa. Marija spakirala bojeći se da ne ostanemo gladni, a mjesto za spavanje pronalazimo u parku u centru Koprivnice.
10. dan – 18.06.2006.
Jutarnju kavu i doručak u centru Koprivnice provodimo u ugodnom društvu motorista iz Zaprešića koji su se vraćali s motomitinga prošlu večer održanog na obližnjoj šoderici. Odlučujemo pod svaku cijenu danas 10-ti dan stići u Zagreb od kuda smo i krenuli pa se žurimo prema Murskom središću gdje i ručamo u restoranu ?Vuri? uz samu granicu. Fotkamo se i snimamo ali malo dalje od graničnog prijelaza kako nam opet ne bi prigovarali.
Prolazimo kroz Varaždin, a na cugu stademo u Trakošćanu. Taman je počela tekma Hrvatska – Japan. Davor koji inače prati nogomet nema živaca gledat utakmicu pa s nama sjedi na cugi. Veli da će čut i van na terasu ako se rezultat promijeni.
Sunce je pošteno upeklo pa smo se požurili kroz Krapinu prema Zagrebu. U blizini Zaboka nervozni vozač bijelog kombija očito živčan zbog ishoda utakmice Leonaru izgurao s ceste a pri tome mu je pripomogao i suvozač. Na žalost Tomislav i Davor su bili par kilometara iza. U popodnevnim satima stižemo u Zagreb pred muzej Mimara. Umorni smo i iscrpljeni pa zadnjim naporima snimamo posljednje kadrove i par fotografija. No iako umorni, zadovoljni smo jer smo cilj ispunili sa skuterima Piaggio Energy 50 ccm u 10 dana prevalili smo put od 3000km. Time smo potvrdili da ova mala gradska prometala iako nisu idealna za ovakvo dugo putovanje ipak su sasvim pogodna za npr. vikendom odlazak na more.
Putem nismo imali nikakav kvar zbog kojeg bi bili prisiljeni potražiti asistenciju servisa. Još jedanput se zahvaljujemo tvrtkama Piaggio Hrvatska, Šepić Commerce d.o.o., Motorevija, Maestralprom d.o.o., Vrhunac d.o.o., Navigo sistem d.o.o., te portalima www.svijetskutera.com i www.adventure-sport.net koji su svakodnevno pratili našu avanturu. Reportaža s ovog puta biti će emitirana početkom srpnja u emisiji ?Dobro jutro Hrvatska?, polusatni dokumentarni film biti će prikazan u KIC-u krajem rujna, a opširniji putopis s brdo fotografija moći ćete pročitati u časopisu ?Motorevija?. Zahvaljujemo svima koji su nam putem bili podrška.
Tekst: Leonara, Tomislav i Davor
