Nagradna igra

09/18/2012

Skuterom od Osijeka do Staljingrada 1.dio

More articles by »
Written by: Ivan Čokrlić
Tags: , , ,
Vladimir Šplajt na putovanju

Ideja da za samo tri dana na dva točka stignem od Osijeka do Staljingrada baš i nije moja. Palo je to početkom godine na pamet vlasniku jednog osječkog BMW 1200 GS adventure s kojim sam 2010. sa svojim Piaggiom Carnaby od svega 278 kubika za samo četiri dana stigao od Osijeka do Nordkappa kao najsjevernije točke Norveške. Također i 2011. s jednim somborskim Suzukijem 650 GS do prijevoja Transfagarasan u Rumunjskoj. Tako da već jako dobro znam kako to izgleda navijanje budilice i vožnja od mraka do mraka… Osim asfalta i tankiranja, ovaj puta poželio sam vidjeti i nešto malo sa strane… Budući da već imam više godina (55) nego mnogi skuteri kubika (49), odustao od ove besmislene jurnjave i sa svojim “Talijanom” sam krenuo tjedan dana prije dvostruko jačeg “Japanca” i moćnog “Bavarca” koji je po svim karakteristikama izvan konkurencije ostalih smrtnika i najbolje što svjetska enduro proizvodnja u ovom trenutku može dati.

Još tokom zime mi je besplatni temeljiti servis za ovaj put obećao vlasnik, donedavno ovlaštenog Piaggio servisa, “Auto Viola” gospodin Franz Viola. Zašto mi ne radi nova kilometar-sajla, u rekordnom roku otkrio mi je i sredio “čarobnjak”, majstor Zvonko u Autocentru Ivandija. Doduše, malo kasno sam se sjetio da mi mladi, ljubazni šef, Mikan u Venusu od ovlaštenog uvoznika iz Splita na revers nabavi neke manje dijelove koji bi mi na putu mogli “otići”.

Ako u zadnje vrijeme niste dobili značajniji dobitak na lotu, prije ovakvog puta neophodno je posjetiti i potencijalne sponzore koji su i u ovim teškim vremenima za poduzetnike spremni pomoći nezaposlene bikere. One sponzore koji nisu željeli ostati anonimni i koji su mi dali naljepnice sa logom svojih tvrtki da njima oblijepim skuter, diskretno ću spomenuti i “reklamirati” u nastavcima koji slijede…

Osim navedenog uputno je upoznati i zamke viznog režima zemalja u koje se putuje te na internetu pronaći i rezervirati jeftini smještaj u hostelima… Na moju sreću Ukrajina je prema Hrvatima 1. lipnja ove godine ukinula vize. U Rusiju se može ući i bez vize ako se kupi vaucher u turističkoj agenciji Atlantis u obližnjem Slavonskom Brodu, a Moldaviju sam ionako ovaj puta odlučio zaobići. Pogotovo kada me prije puta nazvao naš globetrotter Hrvoje Šalković da me pita za moja iskustva u vezi noćenja na putu do Nordkappa u koji se on upravo spremao sponzorskim WV-om. Kada sam mu rekao koliko u Norveškoj stoji najjeftinije prenoćište u tzv. “kabinama”, nakon par dana mi je javio da je iz automobila izbacio zadnja sjedala i napravio si besplatni ležaj. Prepričao mi je Hrvoje i svoja iskustva kako su mu uigrani moldavski policajci u sprezi sa njihovim kamaradima carinicima “uzeli dušu” (čitaj:novac) iz novčanika.

Prije polaska valja se oprostiti i sa susjedima, obitelji, suprugom i naravno kućnom ljubimicom.

Tako sam i ja prije mjesec dana, 9. kolovoza nakon što mi je Brenda rano ujutro zalajala za sretan put i mahnula repom krenuo na ovaj put.
Tranzit kroz Mađarsku nije vrijedan spomena osim pohvale EU putokazima koji nakon Budimpešte oznakama “UA” nepogrešivo vode prema ukrajinskom cestovnom graničnom prijelazu Užgorod i nedalekom željezničkom prijelazu Čop.
Već prvim koracima u Ukrajini sam se prisjetio Hrvojevih upozorenja. Mlađahni ukrajinski vojnik me najprije tražio 10 eura za njegov kako je rekao cappuccino što sam greškom ušao u kolonu za kamione umjesto za automobile.
I pogranični policajac me uporno pokušavao odvojiti od “stada” (kolone) kako bi mi nasamo šapnuo koliko će me koštati moj propust što nisam imao kćerkinu punomoć za upravljanje skuterom koji glasi na njeno ime. Obojica su ostali “kratkih rukava”, a moj tanašni novčanik je uspješno prošao prvo iskušenje traženja mita. Nakon ovog birokratskog gubitka sata vremena i još jednog sata koji sam izgubio pomicanjem kazaljki, ispred mene su konačno bili Karpati i prvo prenoćište koje me čekalo u L’vivu…
Tekst i foto: Vladimir Šplajt
Fotografija koju je snimila supruga, a ispratila me moja zlatna retriverica Brenda
Fotografija 2, 3 i 4: Ukrajina je podijeljena na oblasti. Prvo sam prošao u Zakarpatsku, a onda i L’vivsku
Fotografija 5. Nakon svih peripetija konačno fotografija za uspomenuo koju mi je napravio momak koji na granici zarađuje mijenjajući grivnje za druge valute


About the Author

Ivan Čokrlić
Urednik i vlasnik portala od prvog dana, s više od desetljeća iskustva pisanja za Svijet Skutera, ali i Auto klub, Moto klub, Auto prilog i druga tiskovna izdanja. Vozio sve od igle do lokomotive.




0 Comments


Be the first to comment!


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Powered by sweet Captcha