Još tokom zime mi je besplatni temeljiti servis za ovaj put obećao vlasnik, donedavno ovlaštenog Piaggio servisa, “Auto Viola” gospodin Franz Viola. Zašto mi ne radi nova kilometar-sajla, u rekordnom roku otkrio mi je i sredio “čarobnjak”, majstor Zvonko u Autocentru Ivandija. Doduše, malo kasno sam se sjetio da mi mladi, ljubazni šef, Mikan u Venusu od ovlaštenog uvoznika iz Splita na revers nabavi neke manje dijelove koji bi mi na putu mogli “otići”.
Osim navedenog uputno je upoznati i zamke viznog režima zemalja u koje se putuje te na internetu pronaći i rezervirati jeftini smještaj u hostelima… Na moju sreću Ukrajina je prema Hrvatima 1. lipnja ove godine ukinula vize. U Rusiju se može ući i bez vize ako se kupi vaucher u turističkoj agenciji Atlantis u obližnjem Slavonskom Brodu, a Moldaviju sam ionako ovaj puta odlučio zaobići. Pogotovo kada me prije puta nazvao naš globetrotter Hrvoje Šalković da me pita za moja iskustva u vezi noćenja na putu do Nordkappa u koji se on upravo spremao sponzorskim WV-om. Kada sam mu rekao koliko u Norveškoj stoji najjeftinije prenoćište u tzv. “kabinama”, nakon par dana mi je javio da je iz automobila izbacio zadnja sjedala i napravio si besplatni ležaj. Prepričao mi je Hrvoje i svoja iskustva kako su mu uigrani moldavski policajci u sprezi sa njihovim kamaradima carinicima “uzeli dušu” (čitaj:novac) iz novčanika.
Prije polaska valja se oprostiti i sa susjedima, obitelji, suprugom i naravno kućnom ljubimicom.





